ne povodi se za onim sto ne znas

Iznošenje suda o drugima je vec odavno postala akutna tema ljudskog društva. Znacaj ove teme se ogleda u sljedecem:

- Veliki znacaj i korist u objašnjenju islamskog metoda kritikovanja i osudivanja drugih s jedne strane, te masovna pojava kritikovanja i osudivanja (medu muslimanima posebno) koje u svakom pogledu odudara od islamskog metoda ili edeba što direktno vodi u griješenje i obezvrjedivanje ljudske licnosti s druge strane.

- Nasušna potreba društva (zajednice) za jednim opcim pravilom u pogledu kritike i osudivanja drugih ljudi, a to pravilo prije svega podrazumijeva znanje, pravednost i nepristrasnost u kritici. S tim u vezi poznate su rijeci Ibn Tejmije r.a.: "Nužno je da covjek posjeduje jedno opce pravilo koje ce u sebi sadržavati sve pojedinosti i kada je u pitanju govor o drugom on mora biti utemeljen na znanju i pravednosti, a zatim na poznavanju svih pojedinosti (kako je došlo do njih), u suprotnom covjek postaje lažov i neznalica u pogledu pojedinosti (detalja), a neznalica i nasilnik uopceno, što dovodi do velikog nereda u društvu."

- Velicina nepovredivosti (svetosti) muslimanske licnosti kod Allaha dž.š.

- Loše posljedice kritikovanja i osudivanja kojima je uzrok odstupanje od islamskog metoda u kritici, što vodi u kidanje bratskih (prijateljskih) veza, sektašenja te pojavu opasnih bolesti koje razaraju zdrav duh, kao što su ogovaranje, potvora, zavidnost i mržnja.

Zbog svega ovoga osjecamo iskrenu potrebu da skrenemo pažnju na nekoliko važnih pravila koja se ticu kritike i osudivanja drugih ljudi, a koja musliman i muslimanka, ako su iskreni prema Allahu dž.š., moraju imati na umu.

STRAH OD ALLAHA DŽ.Š. PRILIKOM GOVORA ILI SPOMINJANJA DRUGIH:

Naš Uzvišeni i Milostivi Gospodar je strogo zabranio ogovaranje u Svojoj Knjizi (Kur'anu) i jezikom Svoga poslanika Muhammeda a.s. U suri Hudžurat Allah dž.š. je objavio ajet "I ne ogovarajte jedni druge, zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso svog mrtvog brata, a vama je to odvratno." (Prijevod znacenja, Hudžurat - 12.) A Muhammed a.s. je na upecatljiv nacin objasnio šta u stvari znaci gibet u hadisu koji bilježi Muslim: "Znate li šta je gibet (ogovaranje)?" - upitao je Poslanik a.s. ashabe. Rekli su: "Allah i Njegov Poslanik a.s. najbolje znaju." Muhammed a.s. je odgovorio: "Gibet je da spomeneš svoga brata sa onim što mu nije drago." "A šta ako je istina ono što kažemo o njemu?" - upitali su. "Ako je istina to što ste rekli o njemu, onda ste ga ogovorili, a ako nije istina, onda ste ga oklevetali (potvorili)." Poznato je da je Muhammed a.s. izjednacio svetost i nepovredivost muslimanske casti sa svetošcu dana Arefata u svetom mjesecu kod svetog hrama - Bejtullaha, rekavši: "Vaše krvi, vaši imeci i vaše casti su vam haram (zabranjene) i svete kao što je svet ovaj naš dan, u ovom svetom mjesecu, u ovoj svetoj zemlji." Prenosi se od Abdullaha ibn Omera r.a. da je jedne prilike Resul a.s. rekao: "O, skupino onih koji su potvrdili pripadnost Islamu svojim jezicima, a u cija srca još iman nije ušao, ne uznemiravajte muslimane, ne podcjenjujte ih i ne uhodite ih da bi im otkrivali mahane, jer onaj ko bude otkrivao mahane bratu muslimanu, Allah ce otkriti njegove mahane, a kome Allah bude otkrivao mahane, osramotice ga u njegovoj kuci." Zbog toga su prve generacije, shvatajuci velicinu i težinu ovog grijeha, bile daleko od ogovaranja i bili su ljudi koji su se najviše bojali gibeta. Vrijedno je spomenuti ono što bilježi imam Buhari od ibn Asima koji je rekao: "Od trenutka kad sam saznao da je gibet (ogovaranje) haram, nisam ogovorio ni jednog covjeka." A sam imam Buhari bi govorio: "Nadam se da cu sresti svoga Gospodara na Sudnjem danu, ne bojeci se da ce mi se svidati racun zbog gibeta." U vezi ovih njegovih rijeci imam Zehebi je rekao: "Istinu je rekao Buhari, Allah mu se smilovao. Onaj ko pogleda u njegov govor u smislu dokaza i tacnosti vidjece koliko je bio oprezan i pažljiv u svakoj rijeci, znajuci koliku štetu donosi ogovaranje, jer s ogovaranjem se ne postiže samo grijeh, vec je to i najlakši put za brisanje dobrih djela koja je covjek uradio." Prenosi se da je Abdurrahman ibn Mehdi rekao: "Da ne mrzim griješenje prema Allahu, poželio bih da ne ostane ni jedan covjek u Egiptu, a da me ne ogovori, jer kojem se to dobrom djelu covjek više obraduje od dobrog djela koje nade u svojoj Knjizi, a nije ga uradio." Zbog toga onima koji u našem vremenu masovno i maksimalno koriste gibet pravdajuci se dobrim namjerama i željom da poprave stanje kod ljudi, preporucujemo, prije nego izgovore i jednu rijec o drugom, da razmisle o slijedecem:

- Neka upita covjek sam sebe, šta je stvarna namjera njegovog govora o drugom covjeku? Je li iskren i želi li time da uputi savjet bratu koji ce mu biti od koristi? Ili je u pitanju skrivena strast, ili isticanje sebe, ili možda zavist i mržnja prema tom covjeku.

- Neka dobro pogleda u poticaj koji ga je podstakao na govor o svom bratu muslimanu. Je li njegov brat u jednom od stanja kada je gibet (ogovaranje) dozvoljen ili nije?

- Neka dobro razmisli, prije nego što njegove rijeci postanu dokaz protiv njega, šta ce odgovoriti na Sudnjem danu kad ga Allah upita: "Moj robe, zašto si govorio o tom i tom covjeku tako i tako?" I neka se prisjeti Allahovih rijeci: "Znajte da Allah zna šta je u vašim dušama, zato Ga se bojte, znajte da je Allah onaj koji oprašta i koji je Milostiv." (Prijevod znaženja,Bekare-235.)

NAJPRECE JE IMATI LIJEPO MIŠLJENJE O BRATU MUSLIMANU

Ovo je zlatno pravilo koje spominje Uzvišeni u Kur'anu: "O, vjernici, klonite se mnogih sumnji (mišljenja), neka mišljenja su zaista grijeh, i ne uhodite jedni druge." (Prijevod znacenja, Hudžurat 12.) Allah dž.š. u ovom ajetu nareduje muslimanima da ostave mnoga mišljenja (sumnjicenja), jer je to grijeh, a ono što je odmah poslije toga zabranjeno jeste uhodenje i to je dovoljan dokaz da uhodenje u vecini slucajeva biva zbog lošeg mišljenja o bratu. U osnovi je obaveza imati lijepo mišljenje prema bratu muslimanu i zbog toga Allah dž.š. nareduje mu'minima da ostanu pri lijepom mišljenju kada cuju da se ružno govori o njihovoj braci, ako to nije provjereno. I ne samo to, vec Uzvišeni Allah dž.š. žestoko osuduje da se govori o onome što se samo culo o muslimanima, a nije potvrdeno i nije provjereno. Tako Allah dž.š. u slucaju "potvore" (ifk) kada je receno što je receno o Aiši r.a., majci pravovjernih, objašnjava muslimanima kakav je postupak ispravan u tom trenutku: "Zašto, cim ste to culi, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je ocita potvora." Zatim Uzvišeni u sljedecem ajetu objašnjava da je ovakav govor i njegovo prepricavanje krupna star: "Kada ste to jezicima svojim prepricavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o cemu ništa niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je to kod Allaha krupno. Zašto niste, cim ste to culi, rekli: "Ne dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!" I savjetujuci mu'mine Allah dž.š. upozorava da se više nikada ne vracaju na ovakav govor i da se tako krupan grijeh nikad ne ponovi. "Allah vam nareduje da tako nešto više nikada ne ponovite ako ste vjernici." U ajetu koji prethodi ovim ajetima, a koji je pocetak govora o "potvori" (ifk), Allah dž.š. objašnjava da je govor o drugim ljudima, bez opravdanog šerijatskog razloga i bez jasnog dokaza uistinu veliki grijeh: "Svaki od njih ce biti kažnjen prema grijehu koji je zaslužio." (Prijevod znacenja, Nur 11.-20.) Imami Muslim bilježi hadis od Resula a.s. u kojem je rekao: "Dosta je covjeku laži da prenese sve ono što cuje." Obracajuci se ibn Vehibu imami Malik je izmedu ostalog rekao: "Znaj da nije dobar musliman onaj koji prenosi sve što cuje, i da onaj koji prenosi sve što cuje, ne može biti imam nikada." Rekao je Aburahman ibn Mehid: "Ne može biti imam koji se slijedi, onaj koji govori i prenosi sve što cuje." Allah dž.š. je naredio da se svaka vijest mora dobro provjeriti, rekavši: "O, vjernici, ako vam nakakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete." (Prijevod znacenja, Hudžurat-6.)

GOVOR O LJUDIMA MORA BITI ZASNOVAN NA ZNANJU, PRAVEDNOSTI I NEPRISTRASNOSTI

Osnova za ovo pravilo je kur'anski ajet u suri Maide: "O, vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikada ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što cinite!" (Prijevod znacenja, Maide-8.) I ajet u suri Hud 85. koji u prijevodu znacenja glasi: "I ne zakidajte ljudima stvari njihove." Kaže ibn Džerir et-Taberi objašnjavajuci rijeci Uzvišenog: "O, vi koji vjerujete da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Njegov poslanik, neka od vašeg ahlaka i od vaših svojstava bude dosljedno izvršavanje Allahovih propisa i pravedno svjedocenje, odnosno pravda i prema prijateljima i prema neprijateljima. Ne budite nepravedni u vašim presudama ni u vašim djelima pa da prekoracite granicu u pogledu vaših neprijatelja samo zato što je izmedu vas neprijateljstvo, a isto tako ne cinite propuste i ne povrijedujte granicu koju sam vam odredio u sudstvu i svjedocenju u pogledu vaših prijatelja samo zbog toga što vas vežu prijateljske veze, nego poštujte u potpunosti prema svima Allahove dž.š. granice i radite po onome što sam vam je On naredio." Kaže ibn Tejmije: "Govor o ljudima mora biti sa znanjem i pravednošcu a ne sa neznanjem i nasiljem, kao što je stanje kod sljedbenika novotarija." Onaj ko govori o drugim ljudima bez znanja odstupa od islamskog metoda i njegovo ponašanje nije u skladu sa Kur'anom i sunnetom Resula a.s., niti je u skladu sa programom dobrih predhodnika." Uzvišeni je objavio ajet u suri Isra: "Ne povodi se za onim što ne znaš. I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista, odgovarati." (Prijevod znacenja, Isra-36.) Takoder, govor o drugom sa nasiljem i nepravdom odudara od onoga što je receno u: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti!" Govor o drugima bez znanja ili sa nepravdom i nasiljem i govor ciji je povod slijedenje strasti jeste uzrok mnogih razilaženja i udaljavanja muslimanskih srca. Posljedica takvog govora je pojava neprijateljstva, zavisti i mržnje, i, što je još opasnije, on je uzrok besplodnog i ispraznog raspravljanja od kojeg nema nikakve koristi, te slabljenja i cijepanja jedinstvenog muslimanskog safa Allahu dž.š. se utjecemo od nepravde i nasilja, a molim Ga da muslimane okupi ako Kur'ana i Sunneta i da nas ucvrsti na stazi Islama, stazi jedine istine i potpune pravde.